Gradišćanski Hrvati iz Hrvatskog Židana u Mađarskoj gostovali u Bednji
Sve nas je manje, trebamo pomoć Hrvatske

 – Takve radosti otpjevanom hrvatskom pjesmom i izgovorenom hrvatskom riječi, toliko pozitivnog domovinskog „naboja“ i emocija nikad se u Bednji nije čulo kao prošlog vikenda, kada su u Bednji gostovali Gradišćanski Hrvati iz Hrvatskog Židana. Riječ je o naselju Horvatzsidany iz mađarskog dijela Gradišća, gdje prije 500 godina doseljeni Hrvati danas žive još u dvanaest sela. Nakon boravka bednjanskih vatrogasaca u Židanu, obje strane odlučile su potaknuti veze i suradnju, a rezultat toga je dolazak pedesetak židanskih tamburaša, pjevača, folkloraša, mladih i predstavnika općine i župe u Bednju.

Domaćini su ih srdačno dočekali, a gosti su u svojoj pradomovini sa zanimanjem razgledali Trakošćan i obišli župnu crkvu, čija je povijest vezana uz grofove Draškoviće. Povijest i atmosfera crkve pjevače su ponijeli, pa su spontano zapjevali prastare pjesme što su ih njihovi preci prije pola tisućljeća donijeli iz staroga kraja. Pritom su proradile emocije, pa su mnogima potekle i suze.

Središnji program priređen je u večernjim satima u mjesnom vatrogasnom domu, gdje je goste pozdravio načelnik Bednje Mirko Bistrović. Ističući da intenziviranjem veza sa Židanom i mala Bednja daje doprinos međunarodnoj suradnji, najavio je zbližavanje dviju sredina u kulturi, vatrogastvu, omladinskom životu.

- Nekad su Hrvati živjeli u više od 30 sela. Iako službeno ističemo da u mađarskom dijelu Gradišća živi desetak tisuća Hrvata, istina je to da nas nema više od 5000. Veliku štetu hrvatskoj opstojnosti nanio je komunizam, jer tada nismo smjeli isticati svoju nacionalnu pripadnost. Knjige smo iz Jugoslavije dobivali iz Beograda, na ćirilici. U selima gdje nije bilo hrvatskog župnika i učitelja, Hrvati su se pomađarili. Ja sam imao sreću, moji su roditelji govorili hrvatski, pa sam ga naučio prije mađarskog – istaknuo je na toploj, arhaičnoj ikavici načelnik Židana Stipan Krizmanić.

- Hrvatstvo u Mađarskoj sve je ugroženije. Sada više no ikad trebamo pomoć Hrvatske. Ako smo našu opstojnost sačuvali onda kad je bilo neusporedivo teže, nema razloga da je ne sačuvamo i danas. Ne trebamo financijsku pomoć, ali zar nije nelogično da na godinu samo 10 mladih možemo poslati na studij u Hrvatskoj, i to isključivo na kroatistiku? Zašto mladi ne bi mogli studirati i ekonomiju, turizam, financije, sve to je neophodno za jačanje veza i opstanak hrvatstva u Mađarskoj – pita Krizmanić.

Gosti su potom izveli živ folklorni i plesni program, koji je publiku digao na noge, a uz vodstvo židanskih pjevača i raspoloženog načelnika Krizmanića, stare je hrvatske pjesme pjevala cijela dvorana.(ljr)

23.11.2008.

   


 
© 2009. Opcina Bednja. Sva prava pridrzana. Oblikovanje: Bambi Bold   Razvoj i programiranje: X-media